I trećeg dana festivala „Dani Danila Lazovića“ tražila se karta više, večeras finalna noć

Priboj – Zanimljivom i aktuelnom tinejdžerskom predstavom „Šest i po najgorih muvanja od postanka sveta“, počeo je treći dan festivala „Dani Danila Lazovića“. 

Foto: Aleksandar Kovačević

Predstava je nastala po knjizi Roberta Takariča, a u režiji Nevene Dimitrijević, dramaturg na projektu je bio Aleksandar Vasiljević, a uloge tumače: Ana – Marija Stamenković, Maja Šumonja, Stefan Jevtović i Luka Radosavljević.

Program je nastavljen izvođenjem monodrama „Pu spas za sve nas“ nastale po motivima knjige „Dnevnik Diane Budisavljević“. Tekst potpisuje Nina Džuver, a režiju Jelena Zablaćanski, koja ujedno i igra. Klavirska pratnja: Sonja Lukić.

Foto: Aleksandar Kovačević

O važnosti teme koju obrađuje ova potresna monodrama i o njenom stvaranju, Jelena Zablaćanski nam je rekla da je iščitavanje građe duže trajalo nego aktivan rad na probama. Postojali su i previše potresni događaji da bi ušli  u predstavu. 

„To što je ona uradila je herojski podvig i mislim da će ova predstava uvek biti aktuelna zbog toga što je njena priča univerzalna, što su njene osobine pokazane u ratu vanvremenske, vanprostorne, opšte, čovečanske i to je razlog zbog kog želimo da se svi sa tom pričom upoznaju“ – kaže Zablaćanski.

Predstava je igrana i u Inzbruku, rodnom gradu Diane Budisavljević, gde su ljudi vrlo upoznati sa njenim likom i delom, igrana je u Francuskoj, u Rusiji na značajnom pozorišnom festivalu „Zlatni vitez“ gde je Jelena Zablaćanski nagrađena od strane žirija za ulogu Diane. Igranje koje rediteljka i glumica izdvaja, bilo je u Bosanskoj Gradišci gde je bio najveći dečiji logor, gde je gotovo svako u publici imao neku ličnu priču.

Foto: Aleksandar Kovačević

Duodramom „Uspomene Sare Bernar“ Džona Marela završeno je treće veče festivala „Dani Danila Lazovića“. Adaptaciju i režiju potpisuje Staša Koprivica. Igrali su Tatjana Bošković i Dejan Đonović.

Prisećajući se saradnje i poznanstva sa Danilom Lazovićem, Tanja je istakla da je imao neverovatnu harizmu i da je bio čovek sa velikim srcem, sa velikom brigom o ljudima oko sebe. 

„Strašno sam radosna što se ovde sa takvom pažnjom čuva to, sećanje na velikog glumca koji je prerano otišao. Ovde su poslednji gradovi koji se brane od skraćivanja, prebacivanja akcenta na prve slogove, sve ono što razara mistiku srpskog jezika. Mogu samo da vas grlim i molim da istrajete, a znam da nije lako“, zaključila je Tatjana Tanja Bošković.

PP Media